Višegrad, grad na dvije rijeke, Drini i Rzavu, posljednjih godina je sve prisutniji na turističkoj mapi svijeta i godišnje ga posjeti oko 300.000 turista.
Zahvaljujući proslavljenom srpskom režiseru Emiru Kusturici, na ušću Rzava u moćnu Drinu, uz čuvenu ćupriju Mehmed-paše Sokolovića, nikao je kameni grad Andrićgrad i Višegrad sada „kuca“ novim ritmom i neki drugi vazduh, pun topline, obavija varoš na Drini.
Gradeći Andrićgrad, Kusturica je potvrdio svoju ideju da u kamenu varoš pretoči Andrićevu literarno-stvaralačku i istorijsku fantaziju. On je tada rekao da će to biti grad iz mašte Andrićevih čitalaca.
Direktor Turističke organizacije Višegrad Olivera Todorović kaže da ono što obilježava Višegrad jesu imena planetarno poznatih ličnosti.
„Polazimo od velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, koji se odužio svom zavičaju. Ivo Andrić, iako nije rođen u Višegradu, smatrao ga je svojim gradom i na najbolji način odužio mu se svojim djelima“, ističe Todorovićeva.
I veliki Emir Kusturica, izgradnjom vizionarskog djela Andrićgrada, spada u red trojice velikana koji su obilježili grad i po kojima je Višegrad postao poznat, pa su u njega rado dolazili.
Posjetioci Andrićgrada od ulazne kapije do Hrama Svetog cara Lazara prolaze kroz vijekove prohujale drinskim krajem.
Arhitektonski stilovi iz različitih epoha, trgovi, zgrada pozorišta, bioskopa, dućani, slastičarna, restorani, zgrada hidroelektrane, zgrada opštine, hotel, Andrićev institut, crkva, zgrada fakulteta – sve je ono što čini turistički kompleks Andrićgrad.
Iznad ulaza u bioskop, sa desne strane Ulice Mlade Bosne je mozaik dužine desetak i širine tri metra. Na njemu Milorad Dodik vuče debeli konopac, a pomaže mu Emir Kusturica, Novak Đoković i još mnogo ljudi iza njega.
Galerija slika, juvelirnica, ćevabdžinica, sve se to nalazi u Ulici Mlade Bosne, a onda se stiže na Andrićev trg na kojem je bronzani spomenik Ive Andrića.
Ovaj grad, koji je postao kultno mjesto za razne kulturne stvaraoce, zavoljela su djeca, a njegovi trgovi postali su brojnim mališanima svojevrsna igraonica u ljetnim mjesecima.
Višegrađani kažu da nijedan grad nije rastao takvom brzinom kao ovaj, srećni što je Andrićgrad baš u njemu.
Todorovićeva ističe da turisti najčešće obilaze Andrićgrad, ali i ostalu ponudu ovog grada.
„U Višegradu, osim kulturnog turizma, nezaobilazna gradska tura kojom svi prođu jeste posjete Andrićgrad, koji ima fantastičan sadržaj i u kojem mogu da se zadrže, prošetaju kroz vremeplov od vremena Vizantije do savremenog doba“, navodi Todorovićeva.
Prema njenim riječima, Višegrad je grad duhovnosti. Tu su brojni manastiri, čija je okosnica manastir Dobrun iz 14. vijeka.
Biser banjskog turizma – Višegradska banja, koja ove godine počinje sa proširivanjem smještajnih kapaciteta i gradnjom otvorenog bazena, u narednom periodu proširiće turistički sadržaj i ponudu samog hotela.
Turisti imaju šta da vide – Andrićgrad, Most Mehmed-paše Sokolovića, Višegradsku banju, manastir Dobrun ili da se brodićima provozaju na rijeci Drini. Tu su i turistički vozić i bir-bajk, na kojem se vozi i pije pivo. Za one malo hrabrije, Višegrad nudi i zip-lajn preko Drine.
Todorovićeva naglašava da je ovaj grad destinacija u koju ljudi sve više dolaze.
„Raduje nas što je ove godine privatni sektor ušao u priču o turizmu. Veliki broj privatnog smještaja registrovan je u ovoj godini, tako da smo nastavili kontinuitet u broju dolazaka i trend porasta broja noćenja“, ističe ona.
U Višegradu prednjače gosti iz bivših jugoslovenskih republika, a primjetan je i veći broj turista iz Rusije i Kine.
„Mi smo analizirali odakle dolaze posjetioci i to je oko 40 zemalja. Nisu to više samo evropske zemlje, već i egzotične destinacije kao što je Meksiko. Turistička organizacija Višegrad štampala je turističke brošure na tri svjetska jezika – kineskom, ruskom i njemačkom“, napominje Todorovićeva.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Višegradu je živjelo oko 20.000 ljudi. Najveći odliv stanovništva zabilježen je od 1999. do 2004. godine, kada su stanovnici napuštali ovo mjesto u potrazi za poslom i boljim životom. Zbog toga je danas broj stanovnika prepolovljen.
Privreda je bila gotovo zamrla, nije bilo dobrotvora koji bi se sjetili Višegrada i skoro dvije decenije sve je bilo zatvoreno. Ništa se nije micalo, niko nije dolazio, do dana kada je Kusturica došao u ovaj grad.
U Višegradu se danas ulaže u sve vidove turizma, a ljeti se u ovom gradiću na parkingu traži mjesto više.
Priredila: Jovana BOROVČANIN ĐUREVIĆ
