Kulturna manifestacija „Višegradska staza“, posvećena nobelovcu Ivi Andriću, zatvorena je monodramom „Andrić: moram da progovorim“, koju je izveo glumac i autor Nebojša Šurlan.
Scenskim jezikom, ispunjenim emocijama i dubokim mislima, oživljen je lik velikog pisca u dijalogu sa savremenim čovjekom i vječnim pitanjima postojanja i smisla.
Prema Šurlanovim riječima, inspiraciju za ovaj komad dobio je prije nekoliko godina, kada mu je prijatelj, kompozitor, poklonio pjesmu o dječaku kojeg je poslije operacije srca sanjao kako dolazi na Andrićev grob i pjeva tu pjesmu.
U predstavi se, kako kaže, provlači i jedna od Andrićevih čuvenih rečenica da čovjek za života može da reaguje na ono što se njega tiče i njegovih djela, ali šta poslije života.
„Ako bih mogao da dam svoj pečat, rekao bih da, da je Andrić sada živ, upravo bi tim riječima progovorio“, rekao je Šurlan i dodao da iz Višegrada nosi snažne utiske i zahvalnost za gostoprimstvo i pažnju publike.
Prije toga, na Ćupriji je održano poetsko veče na kojem su nastupili Nebojša Ivaštanin iz Gradiške, Slađana Bušić i Jelena Kovačević iz Beograda, Milenko Jevđević iz Banjaluke, Miloš Belojica iz Podgorice i Danijela Žuža iz Višegrada.
U okviru manifestacije, u Spomen-učionici je održan i književni susret članova Književnog kluba „Most“ iz Višegrada.
Ovogodišnja manifestacija još jednom je pokazala snagu Andrićeve riječi da okupi, inspiriše i pokrene, a „Višegradska staza“ i nakon 48 godina ostaje svjetionik kulture, književnosti i duhovne dubine.
